Priča o dječjim čarapama
Bile jednom jedne dječje čarape, koje nisu bile tek tako neke obične.
Jedna se zvala Jaja a druga Pipi. Bili su doduše jednake, ali svaka je bila u nečemu drugačija. Jedna je stalno htjela ići desno a druga lijevo. Jedna je htjela skakati a druga nije imala volje za to. Izgledalo je kao da su ih u procesu proizvodnje spojili slučajno.
Pa takav par čarapa bi trebao svugdje ići zajedno i raditi sve zajedno. No a tako se desilo, da je ove čarape kupila jedna mama svojoj kćerkici. Katarina je imala 5 godina te je išla u vrtić. Bila je to mila djevojčica, koja se rado igrala.
Kada je došla jesen, došlo je i vrijeme obući si čarape. Jaja i Pipi su se jako veselili.
„Juhuuu ići ću prvi put u vrtić!"
No ali pošto se nisu mogli dogovoriti, koja će iči prva a koja druga, počeli su se svađati.
Kakav ludi dan, što da vam kažem! Jaja i Pipi su se tako glupirali, da ako bi trebali ići na ručak, oni bi išli trčati i to svaka svojim putem.
Jadna Katarina, izgledalo je da tog dana nije bila u svojoj koži. Nije izdržala sjediti za stolom, nije se mogla obući, nego je potrčala prema igračkama. Kad su išli u šetnju, nije se mogla obući, jer su se Jaja i Pipi svađali oko cipela.
Izgledalo je da Katarina „nema svoj dan“. Tako se obično govori, kad smo nervozni, ponašamo se drugačije nego obično ili kad nam ništa ne polazi za rukom.
No, nitko nije znao, da se to u biti glupiraju te dječje čarape Jaja i Pipi . Niti putem kući iz vrtića nisu izdržali ostati na svom mjestu pa je Katarina nogicama lupala o sjedalo u automobilu. Čarape su odbile ići kući, htjeli su još trčati okolo. Jedna je htjela skočiti u hrpu lišća a druga za loptom (Zvuči poznato?)
I Katarinina mama je već bila očajna. Još ju je trenutak pustila da trči po dvoru. Sve se promijenilo, kada se Katarina kod kuće presvukla, te svukla čarape. Bila je mirna i umorna od cjelodvnenog trčkaranja.
No čarape nisu prestale. U košu za prljavo rublje su se počeli svađati, koja je bolja.
Jaja je tvrdila, da ona brže trči a Pipi opet da ona može više skočiti.
Jaja je tvrdila da bi se, kao par čarapa trebali zvati po njoj dok je Pipi tvrdila, da bi se trebali zvati po njoj.
Jako su se posvađali, tako da više nisu htjeli međusobno ni razgovarati. Otuđili su se i svaka je gledala na svoju stranu.
No došao je dan kada ih je mala Katarina ponovo obukla. Ali danas je to bilo nešto sasvim drugačije. Pošto čarape međusobno nisu pričale, nisu ni radili gluposti.
Jednostavno su samo bili tamo.
Katarina je bila takva ista djevojčica kao uvijek. Samo čarape su se međusobno tek tu i tamo ogrebali, kako je Katarina hodala. Poškakljali su se nogicama a u vrtiću i zaplesali zajedno. A odjednom su bile voljne i surađivati..
Navečer u košu za prljavo rublje, je Jaja kazala slijedeće:
„Čuj, danas je bio super dan, zar ne?“
Pipi se zamislila i rekla:
„Imaš pravo, jako mi se svidjelo, kako smo zajedno plesali.“
„I meni se to svidjelo. A svidjelo mi se i to, kako si me škakljala nogicama,“ dodala je Jaja.
Jaja i Pipi su počeli pričati i smijati se. Odjednom su postale najbolje prijateljice. Priznale se, da je bolje kad rade zajedno. Time, što su par, su kao sestre, a ponekad mora popustiti jedna a ponekad druga. Ali to ne znači da je to loše. Ovako će im biti zabavnije.
Umorne su legle pored sebe i zagrlile se. Tada je Jaja rekla „A što kad bismo se nazvali JaPi?“
Pipi je uskliknula „To je fantastična ideja“ i još više je zagrlila je svoju sestricu. Zajedno su jedva čekali na nove avanture.
I tako su nastale naše čarape JAPI :)
Možda ni Vas čarape nekad ne slušaju a kada biste trebali sjediti, one trčkaraju i skaču. Kada mama nešto želi od Vas, ali čarape žele nešto potpuno drugo a Vi nemate “svoj dan”. Nema veze, i odrasli ponekad nemaju svoj dan. Ali već sutra može biti bolje. Naše dječje čarape JaPi od tada zaista slušaju a Vi možete izabrati neku od lijepih boja.
