Priča o mudrom vuku

Mali Šime je bio kod djeda i bake za praznike. Bila je krasna jesen puna boja. Baka i djed su živjeli na kraju malog sela.  Kućica je imala veliki vrt sa stablima voćki.
Šime se u vrtu volio igrati i divljati. POnekad je pomagao baki i djedu brati voće sa stabala te ih spremati za zimu.  

Bio je to veseo i znatiželjan  dječak, koji je imao  7 godina.  O svemu se raspitivao a sve je htio isprobati. Jednom se čak popeo na ljestve vrlo visoko, samo kako bi ubrao posljednju jabuku. Djed ga je učio praviti hranu za ptice a baka mu je u posudu skupila sjemenke.  

Šimi se sviđalo na selu. Tamo je uvijek bilo dosta posla ali i zabave za njega.  Iza ograde njihovog vrta je bila šuma. S djedom su tamo obično išli skupljati gljive a s bakom na borovnice ili šipak. Dok su baka i djed, spremali jabuke za zimu u podrumu, Šime je gledao prema šumi. Raznobojno lišće je padalo sa stabala. Sunce se probijalo kroz krošnje stabala a šuma je izgledala čarobno. Otvorio je mala vrata i već je krenio  po stazi prema šumi.

I znate li što se dogodilo? Mali Šime nam se u šumi izgubio. Skrenio je sa staze, koja je vodila do vrata i njihovog vrta. Kada je to konačno shvatio, više nije znao naći put natrag.  Baka i djed su ga već jamačno tražili, ali bio je predaleko, da bi čuli njegovo dozivanje. Počeo se i bojati. U šumi ipak ranije pada mrak. To lišće, koje je tako lijepo padalo preko dana, te izgledalo kao magični šareni snijeg, mu je sada utjerivalo strah u kosti. Svugdje je šuštalo. 

Sjeo je na panj stabla i gledao u sve izrazitiju tamu pred sobom.  

Najednom je iza njega pukla grančica. Skočio je od straha i zavikao "Tko je tamo?!" Ali odgovora nije bilo.  Što mislite, što je to moglo biti? Vjeverica, jež. Srna, jelen, lisica. Koja životinja još stanuje u šumi?

"Hrabrosti ti ne nedostaje" - čulo se iz šume. 

"Tko si? Ne bojim se!" zavikao je Šime.

Životinja mu se približila za još jedan korak te je dječak konačno vidio ispred sebe velkog sivog vuka. Nije imao pojma, da u ovoj šumi žive i vukovi. Ovaj je bio veći, nego što je Šime uopće mogao zamisliti.  Imao je prekrasnu sivu dlaku i jako bistar pogled. 

"Što tu radiš?" - pitao ga je vuk.

"Čekam," hrabro je odgovorio Šime.

Vuk ga je pogledao, prišao mu još bliže te ga znatiželjno upitao "A koga ili što čekaš?"

"Baka i djed idu po mene. Dogovorili smo se da ih ovdje čekam." Šime nije htio vuku otkriti, da se izgubio te da ne može naći put kući.

Vuk je obišao oko panja. Usput je stalno pratio dječaka, kako hrabro stoji i drži granu kao nekakav mač. Izgledao je kao hrabri vitez, koji je spreman za napad u bilo kojem trenutku. Vuku se dječakova hrabrost vrlo svidjela. Vidio je u njemu dio sebe. No ujedno je i znao, da se dječak izgubio i ne zna pronaći put do kuće. Razmišljao je, kako mu pomoći.

"Odlično, ali dok ne dođu, možeš li mi pomoći oko nečega?" pitao je vuk.

Šime se na trenutak zamislio, za što bi ga vuk mogao trebati? Možda želi samo iskoristiti trenutak njegove nepažnje kako bi mu naudio? Ali kada je pogledao vuka u oči, osjetio je da mu ne namjerava nauditi. Smjelo je skočio dolje i odlučno rekao: "Računaj na mene. Kako ti mogu pomoći?"

Vuk se nasmijao, "pođi za mnom, ovdje malo dalje je jedan kamen, koji je pao na šumski put tes meta ježevima."

"Ma nema problema" 

Vuk i  Šime su tako zajedno išli jedan pored drugoga u susret zajedničkoj avanturi.  Vuk mu je pokazao, koji kamen treba maknuti, kako bi očistili put a Šime ga je izgurao. 

"Odlično, jak si i spretan. Možeš li mi još s nečim pomoći?" - pitao ga je.

"Da, rado" - odgovorio je Šime.

Slijedeći zadatak je bio osloboditi vjevericu, kojoj se noga zaglavila u pukotini stabla. 

Šime je bio hrabar i vrlo rado je to radio. Kad se spustio gusti mrak u šumu te se nije vidjelo više od metra pred sobom, rukom se uhvatio vuka. Tako je znao kuda ići. A vuk ga je pažljivo vodio naprijed. Pazio je na put ispred sebe i pozorno slušao zvukove šume. Odradili su zajedno još nekoliko zadataka.  Što mislite? Kome, i na kakav način je još trebalo pomoći u šumi?  

Vuk je pustio dječaka da hrabro ispunjava sve zadatke. Nije ga ponizio niti ga ismijavao samo zato što se izgubio. To se može desiti svakome, i odraslima. S ljubavlju i strpljenjem ga je doveo kući. 

Šime je vidio svjetla i čuo ljude koji su ga tražili. 
Vuk se zaustavio i rekao: "To je tvoj posljednji zadatak. Kući dalje možeš iči sam. Ja dalje ne smijem."

Dječak je zastao i gledao ispred sebe. Nije mogao zamisliti, da se s vukom već moraju rastati.  Stalno ga je držao za gusto krzno da leđima. I vuk je stajao i gledao před sebe. Znao je, da slijedeći pogled u oči ovog hrabrog dječaka može biti i posljednji. Glasovi ljudi koji su Šimu tražili su ih trgli iz tihog razmišljanja.

Šime je jako zagrlio vuka. "Hoću li te još ikada vidjeti?" - pošaptao mu je tužnim glasom.

Vuk se privukao i odgovorio "Kada god budeš hrabar, kada god budeš pomagao slabijima i tamo, gdje tvoja pomoć bude potrebna, ćeš se sjetiti mene.  Vidjeti ćeš me na licima svih tih ljudi i bića, kojima se odlučiš pomoći. Tako, kao što sam ja u tebi vidio dio sebe, ti ćeš vidjeti mene." Nosom ga je pogurao prema ljudima. Te se nakon toga tiho udaljio u mrak šume.  

Šime se vratio natrag baki i djedu. Tu noć je zaista tvrdo spavao.  Slijedećeg dana je zamolio baku, da mu na prsluk, koji je rado nosio u šumu, sašila sliku vuka. Šime o ovom događaju nije nikome rekao.   Nije htio, da ljudi idu tražiti vuka, ili da se o njemu šire neistinite priče.

Baka mu je na prsluk sašila vučju glavu.  No iako nitko nije razumio zašto, on je znao a sada znate i Vi. Šime je već davno prerastao tu odjeću, ali vuka do dan danas nosi u svom srcu.  Svaki put, kada nekomu pomogne, sjeti se ove lijepe i mudre životinje, koja ga nije ismijala, nego zahvaljujući malim zadacima, odvela kući. 

I vi možete imati na prsluku, majici s kapuljačom ili hlačama, malu prišivku s likom vuka.  Tako se možete prisjetiti ove priče o tome, kako je pomoć drugima pomogla savladati vlastiti strah i vratiti se kući.

A takva je i naša kolekcija WOLF. Posvećena malim hrabrim dječacima, koji se ne boje pomoći drugima.

A koju životinju u srcu nosite Vi i zašto?